Lola je razgovarala sa Sonjom Tomaš, ženom, majkom, direktoricom Ekonomske škole u Banjaluci, koja je, u svom mandatu, školu promijenila na bolje i nastavlja sa tim. Jedna od onih koje ne odustaju, jedna od onih koje osluškuju, jedna od onih koja zna da promjena mora da krene od svakog od nas.
O sebi, poslovnim ciljevima, majčinstvu, iskreno i otvoreno.
- Da morate da se predstavite u 4 rečenice, šta biste rekli: Ko je Sonja Tomaš?
Sonja je majka dvoje odrasle djece, ćerka, prijateljica koja se trudi da postigne sve zadatke. Docent je na Beogradskoj bankarskoj akademiji u Beogradu. Učestvovala je na projektima iz oblasti bankarstva i osiguranja, autor je ili koautor više od 40 radova, koji su publikovani u časopisima ili zbornicima radova sa naučnih skupova u zemlji i inostranstvu. Trenutno obavlja funkciju direktorice Ekonomske škole u Banjoj Luci, gdje s velikom predanošću radi na poboljšanju obrazovnog sistema primjenjujući inovativne projekte koji unapređuju obrazovni proces.
- Poslovno ste vrlo angažovani, ne pristajete na kompromis, ali ste i privatno vrlo usmjereni na djecu. Kako kombinujete ulogu direktorice škole i majke dvoje odrasle djece?
Organizacija je moj temelj – ona mi omogućava da odredim šta je hitno a šta važno, i kako najbolje da iskoristim vrijeme koje imam. Prioriteti su mi jasni, porodica je na prvom mjestu, najvažniji stub, njihova podrška i razumijevanje mi daje snagu da prevaziđem izazove koje svaka od ovih uloga sa sobom nosi.
Posao koji radim zahtjeva posvećenost i fokus, kao i stalnu komunikaciju sa ljudima. Međutim, na kraju dana, kada pogledam na sve što sam postigla, znam da je ravnoteža između profesionalnog i privatnog života moguća, i zaista se ostvaruje u svakom osmijehu i uspjehu moje djece, ali i mojih učenika.
- Krenimo od posla, kako je izgledao vaš razvojni put, na šta ste posebno ponosni u svojoj karijeri, a šta biste voljeli da ste uradili drugačije?
Moj razvojni put nije bio samo niz poslovnih titula i uspjeha, već kontinuirani proces ličnog i profesionalnog usavršavanja. Na svakom koraku sam učila, istraživala i sticala neprocjenjivo iskustvo, koje sam s ljubavlju prenosila u svaki segment mog rada. Posebno sam ponosna što sam uspjela ostvariti svoje ciljeve uprkos brojnim izazovima.
Moja životna priča je dokaz da se, uz jasno definisane ciljeve, trud i volju može postići sve, čak i uz obaveze koje dolaze sa majčinstvom. Kad bolje razmislim ništa ne bih mijenjala. Svaka odluka, zalaganje, projekat u Ekonomskoj školi, pomogli su mi da stvorim savremeno okruženje koje inspiriše i motiviše naše učenike, iskustva stečena radom u obrazovanju su mi od velike pomoći i u vaspitanju moje djece.
- Bili smo, uvjerili se, Ekonomska škola na čijem ste čelu jedan cijeli mandat, dobila je sasvim drugi izgled, drugu energiju, druga pravila. Čime se vodite u rukovođenju jednom obrazovnom ustanovom? Koliko je sve to izazovno?
U vođenju škole, moje vodilje su inovacija, timski rad i neumorna posvećenost kvalitetu obrazovanja koje nudimo. Duboko vjerujem u važnost prilagođavanja obrazovnog sistema ambicijama i potrebama učenika. U doba brzih promjena i digitalizacije, kao direktorica, stavljam akcenat na nove pristupe kako u obrazavonju tako i u razumijevanju mladih.
Veoma je zahtjevno održati korak s vremenom, ali upravo to čini moj posao uzbudljivim i interesantnim. Moj tim i ja se trudimo da naše učenike naoružamo znanjem, vještinama i da ih pripremimo za izazove koje nosi sutrašnjica. Mada, da budem iskrena, ponekad je veoma teško ispuniti očekivanja radnih kolega, učenika i njihovih roditelja.
- Stalno se žalimo na nove generacije. Evo, šta nam vi kao neko ko učestvuje u odrastanju toliko srednjoškolaca, ali i kao majka punoljetnog dječaka možete reći o nekim novim klincima?
Gledajući nove generacije, vidim neiscrpnu energiju, kreativnost i potencijal koji me iznova inspiriše. Oni su digitalno pismeni, prilagodljivi i željni znanja, ali su istovremeno izloženi brojnim digitalnim sadržajima koji im odvlače pažnju, stoga je moj zadatak da obrazovni sistem učinim podsticajnim za njihov dinamičan svijet.
- Šta je osnovna razlika između našeg školovanja i njihovog danas?
Razlike između našeg školovanja i školovanja novih generacija se ogledaju prvenstveno u pristupu u učenju ali i u primjeni savremene tehnologije. Dok smo mi više vrednovali memorisanje i pasivno učenje, današnji učenici su u centru aktivnog i eksperimentalnog učenja, uz tehnologiju koja im je duboko integrisana u svakodnevni život i procese učenja.
- Šta su vam planovi u novom mandatu?
U prethodnom mandatu fokusirala sam se na kreiranje stimulativnog okruženja za učenike. Kroz razne investicije naša škola je postala moderna škola koja posjeduje dnevni boravak za učenike, informatičke kabinete sa savremenom opremom, kabinete stranih jezika, fiskulturnu salu, vanjsko igralište, biblioteku i čitaonicu.
U narednom mandatu želim da nastavim sa investicijama, ali akcenat ću staviti na podizanje kvaliteta nastavnog procesa. Smatram da nam nije dovoljno biti samo stimulativna i moderna škola, ukoliko adekvatno ne ispunimo svoj osnovni zadatka, a to je vaspitanje i obrazovanje naših učenika.
- Moramo se dotaći i malo privatnog života. Šta vam je bio najveći izazov u odgoju vaše djece? Šta bi bila vaša poruka svim djevojkama koje su rano dobile djecu?
Bilo je dosta izazova u odgoju moje djece, ali najveći izazov je bio postaviti im jasne granice, vaspitati ih, biti im uzor, majka, i bezuslovna podrška na njihovom putu odrastanja. Trudim se da svojoj djeci budem najbolji mogući primjer, i njihov najveći oslonac. Volim svoje vrijeme provoditi sa njima, drago mi je što sam im prijateljica,i često se zezamo kako su privilegovani što im mama nije dosadna (smijeh).
Budući da sam se ja rano ostvarila kao majka, kada nisam imala jasno definisan profesionalni put, mladim majkama bih poručila da ne odustaju od svojih ciljeva, nema neostvarivih ciljeva, da budu istrajne, samostalne i nezavisne, ma koliko je nekada to sve teško uskladiti.
- Kako vaša djeca danas gledaju na vas? Da li njima predstavlja teret vaša javna izloženost i činjenica da ste na tako odgovornoj funkciji?
Često moja djeca i ja razgovaramo na ovu temu, sve ima svoje dobre i lose strane. Sa jedne strane su ponosni na mene i prija im, posebno jer su oboje još uvijek učenici. Dok sa druge strane postoje mnoge stvari u kojima im predstavljaja teret i pritisak. Vjerujem da je to dilema sa kojom se suočavaju sva djeca čiji su roditelji na odgovornim funkcijama.
- Da li mislite da žene i muškarci prolaze jednako težak put do uspjeha?
Put do uspjeha nije lak ni za koga, postoje brojne prepreke sa kojima se suočavaju podjednako i muškarci i žene, ali činjenica je da trudnoća i majčinstvo zahtijevaju od žena da balansiraju između profesionalnog napretka i porodičnih obaveza. Svjedoci smo da postoji veliki broj uspješnih žena koje su danas tu gdje jesu upravo jer su uspjele pronaći taj balans.
Iako se društvo konstantno mijenja i napreduje ka ravnopravnosti, još uvijek postoje nevidljive barijere koje ženama mogu otežati put, ali težina puta najviše zavisi od individualnih sposobnosti, upornosti i istrajnosti kako za žene tako i za muškarce.
- Gdje Sonja vidi sebe za 10 godina?
Za deset godina, vidim se kao majku, koja ne samo da je svojoj djeci pružila ljubav i podršku, već i koja ih je usmjerila na put ka ličnom i profesionalnom ostvarenju. To mi je ujedno i najvažniji životni zadatak.
Takođe, vidim se kao osnivač organizacije koja će pružati značajan doprinos društvenom razvoju i promovisati prave vrijednosti, sa akcentom na uspješno roditeljstvo i obrazovanje, nešto što sam prepoznala kao ključno tokom godina rada u obrazovanju i u interakciji sa učenicima i njihovim roditeljima.